Dragi roditelji, situacija u kojoj smo se svi našli sama po sebi je nova, do jučer nezamisliva, teška ili izazovna kako god je hoćete nazvati. Roditelji školske djece su u posebno zahtjevnoj situaciji jer pored borbe s uobičajenim pitanjima, dilemama, egzistencijalnim problemima, organizacijom vlastitog života i brige za starije, moraju još i pratiti školski program, aktivno sudjelovati u učenju i organiziranju vremena svoje djece. Ono što želim u ovom trenutku naglasiti je da u tome niste sami, i da, bez obzira što nismo u školskoj zgradi, tu smo za vas ako nas trebate zbog bilo kojeg razloga.

Za razgovor nas možete kontaktirati preko mobitela:  095/482-9701

ili E-mailom započeti razgovor, postaviti pitanje, iznijeti neku dilemu.

• Psihologinja (Jagoda Karabotić Milovac) jagoda.karabotic-milovac@skole.hr
• Logopedinja (Ingrid Gligo) ingrid.gligo@skole.hr
• Pedagoginja (Ana Šabić)  ana.sabic1987@gmail.com

Odgovorit ćemo na sve vaše upite  u roku manjem od 24 sata.

Ono što sami možete napraviti je:

1. Usmjeriti se na stvari koje su u okviru mogućnosti vašeg djelovanja protiv zaraze - slušati upute Stožera, posvetiti se jačanju imuniteta (zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, dovoljna količina sna, opuštajuće aktivnosti). Ne izlagati se stalnom bombardiranju loših vijesti  jer će nas preplaviti osjećaji panike, anksioznosti ( neke i depresije ) što bi blokiralo sve razumne i kreativne aktivnosti koje ova situacija zahtijeva.
2. Planirati dan i nastojati svaki dan napraviti nešto zbog čega ćemo se osjećati korisno. Jako je dobro uključiti i djecu u što više aktivnosti i učiniti ih svojim pomagačima. Na taj način im poklanjamo povjerenje, tretiramo ih “kao velike”, dajemo im veći osjećaj kontrole nad situacijom.
3. Nemojte izbjegavati razgovor s djecom o trenutnoj situaciji ali način na koji ćete to činiti treba naravno prilagoditi njihovoj dobi. Osjećaj zabrinutosti ne treba skrivati ali ipak se trudimo izbjeći pokazivanje suza i osjećaja panike. Objašnjenja trebaju biti što jednostavnija, kratka I bez suvišnih dugotrajnih objašnjenja. Manja djeca često ne mogu sagledati stupanj ozbiljnosti situacije ali promatraju vas I vaše reakcije, zrcale vaše emocije. Vjerojatno ste mnogo puta svjedočili kako emocije nervoze i straha prelaze na njih i čine ih uplašenima, nesigurnima ili nervoznima. Zajedničkim aktivnostima, smijehom, zagrljajima i igrom pružamo im  osjećaje bliskosti, sigurnosti i zaštite koji su im u ovim trenutcima toliko potrebni. S druge strane, moramo strpljivo i s razumijevanjem odgovarati na njihova pitanja i ne omalovažavati njihove osjećaje i strahove. To će dijete umiriti i produbiti vašu bliskost te smanjiti osjećaj opasnosti i nesigurnosti.
4. Usmjeriti se na sadašnji trenutak i pokušati ga učiniti što boljim.

Ovo je najbolje vrijeme za introspekciju, bolje sagledavanje sebe te odnosa unutar obitelji i za rad na njima.

Zdravi i veseli bili!

Vaša psihologinja

Jagoda Karabotić Milovac